Kao da su treneru Šibenika Krunoslavu Renduliću u ligaškoj pauzi svojevrsna opsesija bili mladi šibenski nadareni nogometaši. Ne tako davno izjavio je 'da bi najradije imao u momčadi 15 Šibenčana', ali i dodao da 'kad počne trening nikoga ne pita za mjesto rođenja'. Ipak, u skladu s prvim dijelom izjave on je, poslije napadača Ivana Laće i stopera Donija Grdića, na proljetne pripreme „pod šibensku zastavu“, pozvao još dvojicu nadarenih domaćih momaka. Osamnaestogodišnjeg Dragana Brkića i godinu dana mlađeg Niku Raka. Posebice je zanimljiva relativno kratka storija napadača Brkića.
Dragan Brkić je nogomet počeo igrati kao dječak u bivšem njemačkom prvoligašu Karlshrueu, gdje je svojedobno kapetan momčadi bio kasniji izbornik Slaven Bilić, a gdje i danas živi Draganova obitelj.
- Svaki put sam se osjećao ponosnim, kad bi netko spomenuo Slavena. Dijelom i zbog toga što su mu korijeni iz našeg kraja, iz Pakova sela. Rado se sjećam i kratkih ćaskanja s Turčinom Hakanom Calhanogluom, aktualnim prvotimcem Milana, koji je, također, nosio dres Karlshruea. Imao sam osjećaj da vjeruje u moj nogometni talent, prebire Dragan po njemačkim uspomenama.
Dida Drago
Mladi Brkić je uživao u njemačkim treninzima, ali je, kako kaže, stalno razmišljao o povratku u Šibenik, preciznije na didovu i ćaćinu Tromilju. U tome ga je, nema sumnje, dodatno motivirao poziv što ga je dobio za kontrolni trening hrvatske U15 selekcije.
- Nije bilo ljeta, kad nisam stizao na Tromilju, u Šibenik. No, manje sam se kupao, a više trenirao sa svojim vršnjacima na Šubićevcu. Bila su to više ugodna nogometna druženja. A onda je došlo ljeto, kad mi je jedan od trenera mladih u HNK Šibenik kazao kako bi me rado vidio u šibenskom dresu. Nisam puno dvojio. Pogotovu, što sam imao veliku potporu dida Drage, kojemu je to, očito, bilo po posebnom guštu, otkriva Dragan.
A dida Dragu možete gotovo svakodnevno sresti na šibenskoj tržnici u maloj prodavaonici domaćeg svježeg sira. I vrlo je vjerojatno kako budan sanja o tome da mu unuk Dragan u Šibeniku uspije na način, na koji je svojedobno na put k zvijezdama krenula njegova kćerka Dragana. Nadarena operna pjevačica, koju su problemi s grlom omeli da ostvari uspješnu karijeru.
- Znam da dida živi za dan kad ću postati prvotimac Šibenika, ali i da me vidi još dalje. U nekom još većem klubu. Zapravo, ne znam tko se više radovao Rendulićevu pozivu u prvu momčad. Dida ili ja! I otac me silno podupire na mom šibenskom putu. Osobno sam jedva dočekao proljetnu prozivku na Šubićevcu, iako sam znao da se krajem jeseni već šuškalo o tome, iskren je Dragan.
Ovih dana mladi nogometaš živi u trokutu Šubićevac- škola- Tromilja. Svjestan da je sebi natovario velike obveze.
- Zadovoljan sam prvim treninzima s prvom momčadi. Dobro su me primili stariji prvotimci. No, ne propuštaju priliku da me kore, ako uradim nešto, što baš i nije profesionalno. U tim trenucima ih mirno saslušam. Uvjeren da će mi savjeti Pandže i ostalih uvelike koristiti u budućnosti. Nešto mi je teži početak priprema, jer sam nedavno imo lakši operativni zahvat. No, imam potporu sa svih strana. Od suigrača i trenera, priča Dragan.
Dragan je po nogometnoj vokaciji napadač, ali ne bježi ni od uloge veznog igrača. Nema problema s baratanjem loptom, dovoljno je brz.
- Imam osjećaj da mogu odigrati sve ofenzivne zadaće. Od desnog do lijevog krila. Špicu ili polušpicu. Vrijeme će pokazati što mi najbolje leži. No, spreman sam učiti, nadograđivati svoj talent. Bio bih, dakako, najsretniji, kad bih mogao pružiti barem mali doprinos u proljetnom jurišu Šibenika na Prvu ligu. Ako je suditi po atmosferi na treninzima u tome ćemo sigurno uspjeti – uvjeren je Dragan Brkić.
Dobar dojam
Drugi potencijalni prvotimac Šibenika Niko Rak je još mlađi od Dragana ili rođen 2003. Zaigrao je već u prvoj proljetnoj provjeri na Šubićevcu protiv biogradskog Primorca (3:1), te ostavio više nego dobar dojam. Kao još jedan argument tezi da su čelnici Šubićevca bili u pravu, kad su još ljetos s mladim Rakom potpisali stipendijski ugovor.
- Priznajem da me prije utakmice, neovisno što je prijateljska, držala trema. No, čim smo krenuli s centra prosto je nestala. I drago mi je što su reakcije na moj debi u narančastom dresu pozitivne. I navijačke, i što je najvažnije, trenera Krunoslava Rendulića. No, samo koji sat poslije utakmice dobio sam visoku temperaturu. I silno se grizem što sam propustio tri dana treninga, jada se mladi Niko.
Niko Rak je, dakako, porijeklom iz Rakova sela, te samo jedan od Rakova na Šubićevcu. U prvoj momčadi je njegov imenjak i prezimenjak, iskusni napadač Nikola Rak, na šibenskom su travnjaku još aktivni kondicijski trener Jure i trener mladih Ante, koji, također, imaju prezime Rak.
- U prvoj momčadi je sve riješeno od prve. Mene zovu Rak mlađi, a krilnog napadača Rak stariji. Ne znam, međutim, kako će taj problem rješavati novinari, ako Nikola ostane na Šubićevcu, a ja ostvarim želju da igram ligaške utakmice. U izvješćima će, očito, morati pisati Niko Rak mladji i Niko Rak stariji, (polu)ozbiljno spominje naš mladi sugovornik.
Joško Belamarić, Željko Maretić, Ivo Krečak i Ivo Šupe. To je kvartet trenera, koje nam je Niko Rak nabrojio, kad je riječ o njegovu usponu u mlađim kategorijama na Šubićevcu. Oni su jamačno ubrzali njegov nogometni uspon.
- Nitko nije bio sretniji od mene, kad sam dobio prvi poziv za hrvatsku U17 - reprezentaciju. Izbornik Tomislav Rukavina povjerio mi je poziciju desnog bočnog, što sam prihvatio i kao dodatno priznanje, jer je upravo Rukavina u svojoj karijeri igrao na tom mjestu, jednostavno nam je Niko opisao svoj debi u dresu mladih Vatrenih.
U dresu šibenskog prvoligaša Niko Rak je u već spomenutoj prijateljskoj utakmici s biogradskim Primorcem, za razliku od kadetske reprezentacije, debitirao u ulozi zadnjeg veznog.
- Niko može bez problema odigrati dvije pozicije u momčadi. Desnog bočnog i zadnjeg veznog. Za to ima „pristojno“ nogometno znanje, te gotovo profesionalnu navadu da svoje zadaće rješava i upornom trkom, drži trener Krunoslav Rendulić.
A kad smo našeg mladog sugovornika upitali koju bi on poziciju u šibenskoj momčadi rado prigrabio, desnog bočnog ili zadnjeg veznog, odgovorio nam je kratko i jasno:
- Svejedno mi je koje ću mjesto zauzeti, samo da se domognem prve momčadi. To je moj dječački san. A tko sretniji od mene da budem standardni prvotimac prvoligaškog Šibenika, završio je efektno 17-godišnji Niko Rak.