Od Zdravka Mamića kao organizatora rođendanskih proslava, preko šatoraša i Velimira Bujanca kao glavnih zvijezda inauguracije, pa do udomljenja kujice Kike, nedavno obećanoga pomilovanja Huanita Luksetića i osude ustaškog pozdrava – predsjednica RH prošla je nesumnjivo dug i buran evolucijski put.
Četiri godine mandata proletjele su u hipu. Osim idejnih i političkih lutanja, te par marketinški efektnih pirueta, temeljno obilježje njezina dosadašnjeg mandata je nezabilježena estradizacija (zlobnici bi rekli banalizacija) tradicionalnog sjedišta moći na Pantovčaku. Više se raspredalo o vrsti dijete kojoj se uspješno podvrgnula nego o njezinim vanjskopolitičkim misijama; više je tonera potrošeno na autore njezina outfita nego na autore njezinih govora i poteze unutar ustavnih ovlasti.
Prva cheerleadersica
Bila je po svemu više prva cheerleaderisca i živa maskota licitarske Hrvatske nego vjerodostojna čuvarica konstitucijskog i ustavnog sadržaja države, no u završnici je neosporan pokušaj temeljitoga javnog redizajna.
Njezina davna obećanja o preseljenju predsjedničkog ureda u Visoku i o zemlji koja će biti među najrazvijenijima u svijetu više nitko ne pamti: štoviše, Hrvatska u zadnje četiri godine bilježi barem 200 tisuća novih ekonomskih emigranata. Odnos s Vladom je otpočela kritikama zbog izbjegavanja nasušnih reformi, a završava lakirovkama i pragmatičnim izbjegavanjem izbornih polemika s Banskim dvorima.
Predsjednikovanje je okrunila demonstrativnim izbacivanjem Titove biste iz predvorja svoga ureda, a mandat završava izbacivanjem s Pantovčaka onoga koji joj je prvi potez savjetovao (Mate Radeljić). Pozdrav "Za dom spremni!" nekad je nazivala povijesnim hrvatskim pozdravom, da bi to u međuvremenu revidirala i priznala da je kompromitiran zločinima i neprihvatljiv.
Desničarske napade na novinare svojedobno je pravdala kao građansko iskazivanje nezadovoljstva, a danas diže glas u obranu onih kojima se izriču zatvorske kazne zbog vrijeđanja brončanoga Tuđmana. Promjena predsjedničina javnog imidža nakon što je "zaplotnjačkog" Radeljića zamijenila "koncilijantna" Mirjana Hrga je radikalna i u mnogim aspektima pozitivna, no nameće se pitanje i u kojoj je mjeri vjerodostojna, te što predsjednica samostalno misli kad joj savjetnici ne definiraju stavove.
Ma koliko za njih bila zasipana pohvalama marketinških plaćenika, svečana otvaranja bazena, euforične piruete u sportskim svlačionicama, zajednički nakloni s balerinama i druge efektne krađe javne pozornosti bez sumnje nisu u temeljnom opisu državničkoga radnoga mjesta u instituciji koja porezne obveznike košta oko 40 milijuna kuna godišnje.
Promjena verbalnoga stila
To nije ni paradno plagiranje nekadašnjih feudalnih običaja, sa šetnjama predsjedničkog ureda i zastave diljem zemlje, koje su nedavno kulminirale bizarnim predsjedničinim posjetom Zagrebu u kojemu živi i radi.
Ublažavanjem političke retorike Kolinda Grabar-Kitarović svakako je bliža biračima centra i željenoj tituli predsjednice svih hrvatskih građana, no promjena verbalnoga stila nipošto nije dovoljna za kamufliranje kroničnoga manjka suvislih političkih inicijativa koje ljudima nose konkretnu dobrobit.