Kada je sredinom prošle godine otvoreno obnovljeno i modernizirano malonogometno i dječje igralište na Vidicima, popularno nazvano Rasadnik, vjerojatno zbog toga što se u neposrednoj blizini i nalazi(o) rasadnik šibenskog Zelenog grada, rijetko je tko bio tako sretan kao Marijo Bajić, predsjednik Gradske četvrti Vidici. I sami smo svjedočili Bajićevom iščekivanju da cestari završe rekonstrukciju i asfaltiranje Puta Bioca kako bi proradila javna rasvjeta što je bio osnovni preduvjet za početak uređenja igrališta. Gradska uprava Šibenika, naime, još u veljači je osigurala novac za taj projekt po troškovniku "teškom" 150.000 kuna, a i umjetna trava naručena je iz Belgije. Čim su zasvijetlile "bumbete", zajedničkim snagama investitora, gradske četvrti Vidici i Malonogometnog kluba Rasadnik cijeli je posao okončan u rekordnom roku.
Oko malonogometnog igrališta, na oduševljenje zagriženih potencijalnih korisnika montiran je i moderni "kavez", strateški je raspoređena javna rasvjeta za noćne turnire i utakmice, a obližnje dječje igralište opremljeno je ljuljačkama, klizaljkama, penjalicama i drugim igralima što su roditelji, posebno oni s malom djecom iz tog dijela grada jedva dočekali. U međuvremenu u zelenoj oazi između zgrada, u dubokoj hladovini borova postavljene su i klupe sa stolovima, boćalište obraslo živicom je "prodisalo" pod škarama šibenskih komunalaca zaduženih za hortikulturu, sav korov je uklonjen, pa je i taj dio Rasadnika vraćen Šibenčanima.
Table upozorenja
No, koliko god su se prvi ljudi gradske četvrti Vidici predvođeni Bajićem upinjali da uloženi novac i trud - sati i sati volonterskog rada ostanu što duže vidljivi, a prostor jednako privlačan posjetiteljima kao i prvog dana nakon otvorenja Rasadnika, toliko neki drugi nisu dijelili njihovu svijest i opredjeljenje za čuvanje javnog dobra kao vlastitog dvorišta. Znakovi takve ignorancije i nipodištavanja zajedničkog dnevnog boravka na otvorenom postali su sve vidljiviji unatoč kvalitetnom video nadzoru koji je s visokog stupa bilježio "aktivnosti" izgrednika, do te mjere da je prvom čovjeku Vidika konačno prekipjelo. S Facebook stranice Gradske četvrti javno je prozvao najbezobzirnije sugrađane, vlasnike pasa da kućne ljubimce ne uvode u ograđena dječja igrališta.
- Dječje igralište je dječje igralište i nema tu puno filozofije. Niti jedan pas, pa ni onaj najmanji, nema na toj površini što tražiti. Zato su na četiri mjesta i postavljene uočljive table upozorenja takvog sadržaja. S ciljem zaštite igrališta su i montirani uređaji video nadzora, no sve se to kod pojedinih vlasnika pasa pokazalo uzaludnim. Istina je da su takvi u manjini i da je nemjerljivo više savjesnih ljubitelja životinja. Upravo oni nam najviše i dojavljuju kad je netko sa psom ušao u igralište. Prije pet-šest dana, tako, uočen je jedan Šibenčanin koji je na umjetnom travnjaku odlučio zaigrati nogomet sa svojim psom. Prijavili smo slučaj. Reagiralo je gradsko komunalno redarstvo. Jedva je prošao koji dan, kad se jedna sugrađanka odlučila uvesti svog maltezera u ograđeno dječje igralište, među ljuljačke i penjalice. Moram priznati da sam u razgovoru s njom zadržao pristojnost, ali mi ton nije bio najljubazniji nakon što se gospođa počela sa mnom prepirati i sva uvrijeđena mi stavljati do znanja kako je njezin pas čistiji od pojedinih ljudi, kako o njemu pomno brine i da njegova prisutnost ne može imati nikakvih posljedica po djecu. Kazao sam joj otprilike isto što sam kasnije i objavio na FB stranici gradske četvrti. Druženje psa i djeteta osobna je stvar i izbor roditelja, odnosno vlasnika pasa i treba biti rezultat dogovora. Sve ostalo, a posebno uvođenje ljubimca u ograđeni prostor za dječju igru je skandalozno ponašanje, pa i određeni oblik agresije. Ako su nekome psi i djeca jednaki u svemu, neka su - ali u njegovoj kući i njegovom dvorištu - ocijenio je Marijo.
Dočekao nas je na samom izlazu sa parkirališta pred trgovačkim centrom, a onda i proveo Rasadnikom.
Ipak su u manjini
Za pseću igru i istrčavanje toliko je prostora izvan ograda, da je ustrajavanje na korištenju i dječjeg igrališa za razbibrigu ljubimaca, zaista stvar (ne)kulture, baš kao što je i nekorištenje kesica za uklanjanje izmeta sa javne površine. Bilo je više nego očito da je mnogim vlasnicima pasa tako nešto nepoznat pojam. (Kako li je, zapitali smo se, kosačima trave kojima je taj "rajon" u opisu posla.)
- Takvi su, na sreću, u manjini. Među gotovo pet tisuća žitelja Vidika nemjerljivo je više savjesnih vlasnika pasa u koje i sam spadam. Međutim, ta manjina nam ugrožava kvalitetu života i to moram jasno kazati. Jednostavno više ne možemo tolerirati toliku količinu drskosti, bezobrazluka i nasilništva prema zajedničkoj imovini, pa i ovaj razgovor s vama doživljavam kao još jednu priliku za apel da se zajedno odupremo takvom ponašanju, istaknuo je naš sugovornik.
Neko smo vrijeme "u zasjedi" čekali hoće li tkogod u pol bijela dana svrnuti sa svojim kućnim ljubimcem do igrališta, ali tako što nismo dočekali. Dvije su gospođe uživale na suncu i živom razgovoru na obližnjoj zaravni dok su se njihovi psi bavili psećim poslom. Najprije su jurili jedan drugoga, a onda zalegli u hladovinu. Konačno smo odustali uz obećanje da ćemo svakako obratiti pažnju na igralište svaki put kad prođemo kraj Rasadnika. Možda nam netko već slijedeći put "uleti u objektiv".
U ograđenom igralištu smo zatekli tek jednog mališana kojega je majka nadzirala usporedo sa njegovom braćom, preslatkim blizancima udobno ušuškanima u kolica. Mlada gospođa požalila se na dotrajalost dječjih igrala, posebno ljuljačke i inicirala postavljanje više klupa na potezu od spomenika na Baldekinu pa do Rasadnika kako umirovljenici ne bi zaposjedali klupe na autobusnim ugibalištima. Bajiću je, pak, sugerirala da se bar na još jednom mjestu omogući prilaz igralištu majkama sa dječjim kolicima kako ne bi kružile oko cijele zone do odredišta.