E to je čestiti popust ili akcija! Ni 30, ni 50, nego begovskih stotinu posto.
Pa ipak je 35. rođendan najmlađeg nacionalnog parka u zemlji, Nacionalnog parka Krka, pa neka se ljudi sa svih strana besplatno naužiju prirode jučer, danas i sutra, nadišu burom i vodom pročišćenog zraka, protegnu noge i upiju u se svježinu zelenila. A ima na Krki od toga blaga božjeg i za kući ponijeti, da se izvuče iz sjećanja kada pritisnu tmurni, nevoljni dani, kao da se mašiš nečeg ukusnog, spremljenog u zimnicu i odmah ti bude bolje.
Krka je ovog slavljeničkog, "gratis" vikenda za posjetitelje kao s kartuline, makar zvučalo otrcanim opisom, a na tu konstataciju Josip Klarić, šef čuvarske službe uzvraća: “Stvarno, 'ko se još sjeća vremena kada se poštara očekivalo s nestrpljenjem, nadajući se kartulini od nekog bliskog i dragog? Danas se strahuje kada pošćer zazvoni, jer ništa dobroga nema dostaviti, jedino račune, sudske pozive, ovrhe ili kazne...”
Krivolova, srećom, više nema
Da, sve ono što je ljude veselilo već odavno je prešlo na novi medij i šalje se bespućima interneta... Čovjek koji se sjeća takvih poštanskih pošiljaka obično je već uhvatio sijede, a Klariću, našem domaćinu u ovoj šetnji stazama pored Skradinskoga buka prošarale su kosu usporedo s minulim godinama stasavanja javne ustanove.
U nacionalnom parku zaposlio se prije 32 godine i danas je jedan od onih s najviše radnog staža. Rodom je iz Ćulišića, dijela obližnjih Dubravica, čije je svijet oduvijek povezan s Krkom, kao s krvotokom. Isto tako i mještani drugih sela uz rijeku koja im je davala život, a i oni njoj svoj.
Nije to bila eksploatacija, nego uzajamna potpora, život za život. I baš takvu, živu i dovoljno divlju Krku da joj se danas divimo, s minimalno kultiviranim okolnim posjedima ovdašnji su ljudi predali javnoj ustanovi prije 35 godina.
Promatramo na mostu pod Bukom, najviše fotografiranom motivu iz nacionalnog parka nekoliko parova divljih pataka - gizdavo obojane mužjake u društvu sa ženkama skromnije "obleke", jednog ili dva kormorana, a podalje od njih noge je u plićaku močio krupni galeb. I kaže Josip da ni sam ne vjeruje kako te ptice sada bezbrižno lete i brčkaju se, a gotovo do jučer na njih se pucalo sačmom, jednako na liske ili crnke i druge vodarice...
Nisu se s vremenom promijenile jedino poštanske pošiljke, nego je krivolov u vodama Parka od raširenog pravila postao sporadičnom, nimalo zabrinjavajućom pojavom, veli Josip. Isto kao i ribokradice mrežama, iščezli su krivolovci, nema više ni mnogobrojnih brodskih prijevoznika – više od 70 ih je bilo, listom lokalnih ljudi - koji su svojim brodicama prevozili turiste jagmeći se za njih neštedimice u svakodnevnim, nimalo ugodnim čarkama.
To su bili najveći problemi Parka i nadzornika, težak uteg oko nogu Parka, nastavlja Klarić, no kada su to razriješili i pomislili da Krka ulazi u "rajsko" razdoblje, došle su nove neprilike. Netko je naselio štuku koje ovdje nikad nije bilo, imaju već američku sunčicu i babušku, koja nije samorodna drlja iz Krke, nego je "strankinja" kao i prve dvije riblje vrste. Od biljnih vrsta, nezadrživo se širi invazivni pajasen, no biološku raznolikost narušavaju i monokulture, poput sve raširenijih maslinika, umjesto nekadašnjih vinograda i nasada šljiva, trešanja...
'Opet ćemo se vratiti!'
- Problemi koje sam spomenuo na početku, poput krivolova, značili su međutim, nešto drugo. To da je ovdje bilo ljudi, a danas ih jedva ima. Doduše, i upitomili smo se svi skupa, omekšali smo ipak u odnosu prema divljim stvorenjima, no velik demografski udarac prouzročio je Domovinski rat, govori Klarić. Masline se sade jer nema mladog svijeta za rad u vinogradima, nadalje, sve visove oko Slapova zaposjeo je bor, što nikako nije dobro zbog požara i dovoljno vam je zaokružiti pogledom – pokazuje rukom na zaraslu "dubravičku" obalu i brda, pa da zaključite kako najviše svijeta oko Krke ima – tek kada na Buk dođu posjetitelji. Uistinu, u neko vrijeme nešto prije podneva, posjetitelji su nahrupili svim stazama. I odozgo, od Slapova prema mostu, i sa skradinske strane, makadamom koji počinje kod željeznog mosta i završava na donjoj recepciji Parka.
Ćakulamo s Makaranima, koji žale što do Visovca mogu jedino ako ih fratri prevezu svojom brodicom, budući da u Parku sezona počinje tek 1. travnja, te su njihovi brodovi u zimovniku, a prolazi i grupica Šibenčana: Srđan Belamarić sa suprugom Zdenkom, te Jasminka Baranović i Merica Anastasijević, pasionirane "hikerice" koje sebi ne bi mogle oprostiti da su u petak ostale kod kuća, a ne da izađu na Krku napojiti se ljepotom.
Srđan Belamarić malo se premišljao bi li strmim stubama nastavio do vidikovca koji gleda na Slapove te šeretski zaključio "da se vjerojatno ne bi previše mislio da ga gore čeka dobra teletina pod pekom", no tijekom "gratis vikenda" neće raditi ni jedan ugostiteljski objekt na Slapovima. Josip Klarić svima je savjetovao da osvježenje i okrjepu potraže u Skradinu ili na Lozovcu i potom zaključio da će po svoj prilici, Park biti prinuđen svoje sadržaje otvarati ranije. Prvi put na Slapove su došli Tome i Ivona, mladi i sa stotinu metara je vidljivo, zaljubljeni Splićani te oduševljeno govore da će se sigurno opet vratiti, a karlovačka Zadranka Lana Sajevac na Buku je u trećem navratu. A sada je dovela majku i oca, neka upoznaju tu ljepotu.
Milijun posjetitelja
- Sezona se u Parku, podsjeća Klarić, rastegla na devet mjeseci, a dosegli su milijun posjetitelja. Vikendima izvan ljetne špice međutim, Skradin je (pre)pun automobila Zadrana i Splićana koji dolaze u park koristeći popularnu, zimsku cijenu ulaznice od 30 kuna (od 1. listopada do 1. travnja). Potom, do 1. lipnja, ulaznica košta 100 kuna, a kasnije 200, a popularne su i godišnje iskaznice po istoj cijeni, osim za stanovnike županije kojima su dvostruko jeftinije. Krka i jest najljepša izvan ljetnih gužva, no sada turista ima sve do 1. studenoga, premda je koncentracija i dalje najveća usred ljeta, kada izgleda da će sve prepuknuti od sile svijeta.
- Nisam baš za to da se pritisak na Buk, kao temeljni fenomen Parka bez čega nema doživljaja izleta na Krku, raširi na rubne staze, poput Goriša, ili Gluvina puta, da ih ne ugrozi masa svijeta, smatra Klarić. To treba čuvati za istinske ljubitelje prirode, poput ovih gospođa (Anastasijević i Baranović) koje su se za njih raspitivale. Klasični turisti, koji se razlikuju od potonjih, ipak trebaju na Buk, no vrijeme je da podignemo "ručnu" jer je milijun posjetitelja previše, kazuje Klarić.
Neka Slapovi i dalje budu kao s kartuline. I to najljepše.